24.08.2022

U Galženici izložba Julija Knifera, Tome Savić-Gecana i Gorana Petercola

 U petak, 2. rujna u 19:30 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, otvara se izložba ”Prema praznini / Towards Emptiness”. Praznina kao ishodište, ili kao krajnji rezultat, osnovna je točka spajanja umjetnika Julija Knifera, Gorana Petercola i Tome Savića-Gecana. Autorica koncepcije i kustosica izložbe je Ana Knifer. Izložba se može razgledati do 29. rujna 2022.

1. Julije Knifer, Meandar, 1960. (1)Julije Knifer, Meandar, 1960

U području sveobuhvatnosti praznine ova tri umjetnika koriste različite narative. Ishodišta su im bliska, ali teme i rezultati se razlikuju. Radi se o umjetnicima različitih generacija čiji rad je lišen stilizacije i piktoralnosti, koriste minimalna sredstva.

Knifer, koji generacijski pripada kasnom modernizmu, koristi se tradicionalnim slikarskim izrazom. Pa ipak, motiv slike je diskvalificirao već krajem 50-ih godina prošlog stoljeća radeći na anti-slici. Konačan cilj je Kniferu bio stvaranje anti-slike. Taj je postupak Knifer detaljno opisao u Bilješkama iz 1975. godine. Monotoni ritam i meandar najprepoznatljiviji su za Kniferov rad, ali i praznina te ideja o potpunom nestanku slike. Put ka dematerijalizaciji za umjetnika je značio osobnu slobodu i oslobađanje od slikarskih konvencija.

Šezdeset je godina prošlo od Kniferove anti-slike do antimaterije Tome Savića-Gecana.

3. Tomo Savić Gecan, Bez naziva, 2020., 2022.

Tomo Savić Gecan, Bez naziva, 2020., 2022.

Najradikalniji Gecanov rad nastao je u suradnji sa CERN-om, gdje su čestice zraka iz galerije u Amsterdamu pretvorene u antimateriju. Područje Gecanovog istraživanja su institucije, galerije, izlagački prostor, pozicija umjetnika, odnosno umjetničkog djela, ali i društveni odnosi u širem smislu. Sredstvo izražavanja je praznina. Umjetnik u prostor postavlja objekte koji će se uklopiti u arhitekturu. Najčešće su neprimjetni, ali u nekim slučajevima mogu predstavljati smetnju prilikom kretanja prostorom. Na retrospektivi u MSU-u u Zagrebu 2020. godine izvodi Prostorne intervencije I, II i III. Zidovi u MSU su bili u funkciji, s namjerom da kasnije budu izloženi u drugom kontekstu. Jedan od ta tri objekta preseljen je u Galeriju Galženica u sklopu ove izložbe, ali u različitom kontekstu i s drugom svrhom.

2. Goran Petercol,Umanjeno prvo, 2021., projekcija svjetla, samoljepljiva folija, čavao na zidu

Goran Petarcol, Umanjeno prvo, 2021., projekcija svjetla, samoljepljiva folija, čavao na zidu

Radni proces Gorana Petercola odvija se unutar granica koje sam sebi postavlja, a koje ne izazivaju frustraciju, već, suprotno tome, određuju prostor umjetničkog djelovanja. Kroz rad ispituje vlastite mogućnosti, a rezultat tog procesa pokazuje publici. Unatoč preciznosti i kontroliranim uvjetima nastanka crteža, Petercol se u izvedbi svjetlosnih instalacija ipak odriče potpune odgovornosti. Svjetlom se kontinuirano bavi od 80-ih godina, a u rad uključuje predmete koje nalazi slučajno, prihvaćajući nepredviđene okolnosti. Sugerira na taj način izlaz iz pozicije determiniranog. Instalacije su fluidne i podložne promjeni, pružaju nam iluziju čije je trajanje ograničeno.

Premda su Petercol i Knifer bili dugogodišnji prijatelji, do sada su zajedno izlagali samo na velikim grupnim izložbama. Radni proces glavna je poveznica u njihovom radu. Forma je posljedica procesa, kaže Petercol, a istu rečenicu možemo primijeniti i kod Kniferovog rada.

Ova tri umjetnika čiji se radovi u nesagledivim smjerovima i vremenu podudaraju ili razilaze, povezuje to što se praznina, proces, tranzitivnost i vrijeme isprepliću na širokom području njihovog djelovanja.

 

Biografije:

Julije_KniferJulije Knifer (Osijek, 1924. – Pariz, 2004.) završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1959. bio je suosnivač, a potom i član skupine Gorgona, a od 1961. izlagao je na izložbama Novih tendencija. Predstavljao je SFR Jugoslaviju (1976.), a zatim i Hrvatsku (2001.) na Bijenalu u Veneciji. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim izložbama, kao što su Histoires de Blanc et Noir (Musée de Grenoble, 1996.), Made in France Expo (Centre Georges Pompidou, Pariz, 1997.), Beyond Geometry: Experiments in Form, 1940s-70s (Los Angeles County Museum of Art, 2004.), Transmissions (MoMA, New York, 2015.). Više puta je samostalno izlagao u MAMCO u Ženevi, zatim u Museum Haus Konstruktiv u Zürichu (2017.), Neue Galerie u Grazu (2020.) i brojnim drugim. MSU u Zagrebu mu je pripremio veliku retrospektivnu izložbu (2014.), koja je gostovala u rodnom mu Osijeku i u Splitu. Kniferovi radovi nalaze se u kolekcijama svjetskih muzeja: MoMA u New Yorku, MAMCO u Ženevi, Centre Georges Pompidou u Parizu, Tate Modern u Londonu, MSU i NMMU u Zagrebu. Od sredine 1970-ih živio je i izlagao pretežito u Njemačkoj i Francuskoj. Dobitnik je Nagrade „Aurélie Nemours“ (2000.) i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2003.).

tomo savic gecan 03__MAX6429-1230x821

Tomo Savić-Gecan rođen je 1967. godine u Zagrebu. Konceptualni je umjetnik koji u svojim radovima istražuje komunikaciju i interakciju, koristeći često suptilnu prostornu transformaciju i nesvakidašnje odnose vremena i prostora. Nevidljivo, odsutno i praznina temeljne su teme njegovih radova. Izlagao je u brojnim domaćim i međunarodnim galerijama i muzejima, među kojima su: Manifesta 3; Europsko bijenale suvremene umjetnosti, Moderna galerija (Ljubljana, 2000.); Non – Members Only, Arti & Amicitiae (Amsterdam, 2002.); Portal II, Kunsthalle Fridericianum (Kassel, 2003.); Tomo Savić-Gecan, Galerija Isabella Bortolozzi (Berlin, 2004.); Visa for 13, PS-1 (New York, 2004.); Moć praznine – Julje Knifer i Tomo Savić-Gecan, Galerija PM, HDLU (Zagreb, 2005.); On Mobility, De Appel (Amsterdam, 2006.); Let Everything Be Temporary, or When Is The Exhibition?, Apexart (New York, 2007.); Muzej Jeu de Paume (Pariz, 2010.); Bergen Kunsthall (Bergen, 2010.); T-Htnagrada@msu.hr, Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2011., 2012.); Melanchotopia, Witte de With (Roterdam, 2011.); Death and Life of Fiction, Biennale u Taipeiu (Taipei, 2012.); (ON)begane grond (Antwerpen, 2015.); Untitled 2016, Zuidplein Amsterdam i Van Abbemuseum (Amsterdam, Eindhoven, 2016.). Bio je jedan od hrvatskih predstavnika na Venecijanskom bijenalu (2005.) te je ovogodišnji hrvatski predstavnik na 59. Venecijanskom bijenalu (2022.). Živi i radi u Amsterdamu.

petercol_rex

Goran Petercol rođen je 1949. godine u Puli. Diplomirao je 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže od 1975. Predstavljao je Hrvatsku na bijenalima: u Sao Paolu (1994.), Veneciji (1995.) i Istanbulu (1995.). Sudjelovao je na međunarodnim izložbama kao što su Trigon ’89. (Aktuelle Kunst) i Trigon ’92. (Identität: Differenz, Eine Topographie der Moderne 1940-1990), Graz; Translucent Writings, Neuberger Museum of Art at Purchase, New York (1994.); Kommentar zu Europa 1994, Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Beč (1994.); Blood & Honey, Essl Collection, Klosterneuburg, Beč (2003.); In the Gorges of the Balkans, Kunsthalle Fridericianum, Kassel (2003.); Light Art from Artificial Light, ZKM, Karlsruhe (2005.); Unlimited, Art Basel, Basel (2009.); Negative Space, ZKM, Karlsruhe (2019.). Više je puta samostalno izlagao u Galeriji Grita Insam u Beču i Galeriji Gregor Podnar u Berlinu, zatim u ifa-Galerie u Bonnu (1998.); Galerie Stadtpark u Kremsu na Dunavu (2022.). Retrospektivno je izlagao na izložbama: Bez struje u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2006.); Predmeti u Klovićevim dvorima u Zagrebu (2011.) i Ne brini o poetici, ona će doći sama u MMSU-u u Rijeci (2019.). Petercolovi radovi nalaze se u kolekcijama muzeja: MSU u Zagrebu, MMSU u Rijeci, MUMOK u Beču, Ludwig Museum u Budimpešti, Neue Galerie u Grazu, Watermill Collection u New Yorku, Moderna galerija u Ljubljani, Arter u Istanbulu. Živi u Rijeci i Rovinju.